#transdisciplinarno

Uvažavanje pacijenta kao potrošača otvorilo je u posljednjem desetljeću nove oblike komunikacije, nova pravila ponašanja svih sudionika u procesu liječenja.
Uz ravnotežu izmedju prava i realnosti važno je naučiti kako najbolje iskoristiti vrlo kratko vrijeme koje liječnici mogu posvetiti pacijentu.

Posljednje desetljeće obilježeno je velikim migracijama radne snage unutar zemalja članica EU.
Iseljenici koriste gospodarski i društveni kapital za pristup boljoj skrbi u svojoj domovini.

Sve duža vitalnost mijenja i potrebe u načinu stanovanja. Odgovor na te potrebe rezultira različitim rješenjima stanovanja u starosti, a klasični starački domovi „izlaze iz mode“.

Socijalne reforme usmjerene su na smanjenje odgovornosti države, a povećanje odgovornosti pojedinca, obitelji i civilnog društva. Inicijativa pojedinca tj. obitelji može biti učinkovitija od krute strukture sustava.

Starost je normalna fiziološka pojava i jedina sigurna budućnost svakog čovjeka te se starenje smatra najvećim dostignućem 21. stoljeća. U kojem smjeru krenuti?

Format ulaganja za velike i male je Second home. Odgovori na pitanja kako financirati skrb sve starije populacije leže u razmjeni iskustava i znanja.

Jesu li direktne i indirektne uštede za obitelj i poslodavce moguće? Mijenja li se aktivni odmor u sigurni odmor?

Korisnik telemedicinske usluge treba razumjeti tehnologiju, mora imati zaštićen identitet i ne treba uspoređivati posjetu liječniku s telemedicinskom konzultacijom ili pretragom.

Proces transformacije pacijenta u potrošača rezultira aktivnim sudjelovanjem pacijenta u procesima liječenja.
Troškovi bolesti stoga su vrlo često nevidljivi, nepredvidivi i veliki. Posebno iznenađujući i prijeteći su neizravni troškovi.

Moderna komunikacija uključuje usmjeravanje korisnika na informacije o dobrim i potrebnim uslugama te mu omogućuje neovisno donošenje odluka i odabir usluga.